Beogradski novinar Nikola Krstić komentarisao je u intervjuu političku situaciju u Srbiji nakon pobjede Studentske liste. Govorio je o aferi oko Alta banke, o inicijativama za oduzimanje nelegalno stečene imovine političara iz Republike Srpske te o prvim potezima nove vlasti.
Alta banka kao „prvi potres“
Povod za razgovor bila je informacija da se Vlada Republike Srpske u jeku finansijske krize zadužila za 22 miliona eura kod Alta banke u Srbiji, neposredno prije njenog gašenja. Krstić smatra da je to tek početak. Alta banka je, kaže, „najtanji sloj koji je pukao“, a najavljeni „cunami“ tek slijedi.
Podsjeća i da su Srpska napredna stranka i njeni koalicioni partneri još u tehničkom mandatu. Sve što se sada događa, tvrdi, odraz je tenzija unutar vladajuće strukture.
Promjena tona u Republici Srpskoj
Prema Krstićevim riječima, vladajućoj eliti, bilo u Srbiji ili u Republici Srpskoj, uvijek su najvažniji profit i lični interes, iako se to godinama prikriva pozivanjem na nacionalne interese. Primjećuje da političari iz RS-a sada ublažavaju ton i traže saradnju s novom vlašću u Beogradu, iako su je ranije predstavljali kao blokadere, ustaše i strane plaćenike.
Smatra da u Srbiji prvo kreće demontaža Srpske napredne stranke, a da će se tek tada, kako se nada, vidjeti kakve veze postoje s drugim akterima u regionu i svijetu.
Talas hapšenja i strah od bijega
Naglo pokretanje istraga i hapšenja, još prije formalnog preuzimanja mandata nove vlasti, Krstić opisuje kao obračun unutar same strukture. Upozorava da je i višegodišnje ćutanje i ignorisanje svega toga „saučesništvo“. Smatra da će se tužioci tek suočiti s posljedicama i da je ovo „samo tizer“ onoga što dolazi.
Za navode o masovnom bijegu preko Drine kaže da ih nije čuo. Ljudi, međutim, osjećaju da će biti „opšta bežanija“, a istraživački centri godinama upozoravaju na pljačku „epskih razmera“.
Gdje bi mogli završiti Vučić i njegov krug
Na pitanje o paralelama s porodicom Slobodana Miloševića Krstić odgovara hipotetički. Ako dođe do toga da se moraju skloniti, mnogima bi sigurno utočište, kaže, mogao biti Izrael, rjeđima Moskva, a dio njih mogao bi se skloniti u Evropi, SAD-u i na drugim kontinentima. Aleksandra Vučića vidi kao osobu koja će se pokušati predstaviti kao žrtva i uvjerena je da ga historija pamti kao „Perikla“. Širi krug, smatra, ne dijeli takva uvjerenja i pokušat će spasiti što se spasiti može.
Krstić zaključuje da je za društvo važno da Vučić i njegovi saradnici dođu do pravosnažne presude, kao svjedočanstva o „najgadnijoj eri beščašća“ u novom milenijumu.