Od svih vrsta luka najblaži je po okusu, nije ljut, nema jak miris i ne izaziva suze na očima. Osim toga, najlakše se uzgaja i nije osjetljiv na niske temperature. Može se brati od početka jeseni pa sve do kraja proljeća. Zato je poriluk važna namirnica posebno zimi, kada je izbor povrća siromašan.
Nutritivna vrijednost: Po nutritivnom sastavu sličan je svojim rođacima, ali sadrži više bjelančevina, beta-karotena i vitamina C. Sirovi poriluk odličan je izvor mangana, te dobar izvor željeza, folne kiseline, vitamina C i B6. Obzirom da se kuhanjem smanjuje količina vitamina i minerala, kuhani poriluk postaje dobar izvor mangana i osrednji izvor željeza, folne kiseline i vitamina B6.
Ljekovitost: Za razliku od crvenog ili bijelog luka, poriluk se upotrebljava cijeli i to ne samo kao začin, već kao samostalno povrće. Obiluje hranjivim i ljekovitim tvarima. Sadrži veliku količinu mineralnih tvari i vitamin C, te eterična ulja sa sumporom. Ta ulja djeluju blagotvorno na dišne i probavne organe, bubrege, jetra, krv i krvne žile.
Ujedno od tih ulja potiče i miris poriluka, koji je prilično specifičan i mnogim ljudima odbojan. Kod upotrebe poriluka preporučuje se koristiti cijeli poriluk; i bijelu stabljiku i zeleno lišće. Naime, lišće, koje se često izbjegava, sadrži nekoliko puta više vitamina nego bijeli dio.
Zdravstvene prednosti:
– Kod povećane štitnjače preporučaju se topli oblozi od kuhanog poriluka.
– Poriluk pomaže kod iskašljavanja, smiruje kašalj i blagotvorno djeluje na promuklost,upalu pluća i astmu.
– Smanjuje povećanu količinu mokraćne kiseline, kolesterola i masnoće u krvi.
– Poriluk poboljšava cirkulaciju krvi, te pomaže kod arteroskleroze i upale vena.
– Poboljšava apetit te potiče rad probavnog sustava i crijeva.
– Poriluk potiče bolji rad bubrega i izlučivanje mokraće, te pomaže kod bolova u bubrezima i bubrežnih kamenaca.
Izvor: net.hr